Ja sam Ines Vojković
Mama sam, supruga, sestra, kćer, prijateljica, djevojčica, djevojka, žena.
Volim svoje slobodno vrijeme koje provodim sama uz svoje hobije, biljke i ručni rad. Također uživam u vremenu provedenom s djecom kada sve nekako stane i zaigranost prevlada sve zabrinutosti i teškoće svakodnevice. Duge šetnje i izleti u prirodi s obitelji moj su punjač.
Iako sam više samotnjak nego društvenjak volim dobro društvo i aktivna druženja koja zagrle dušu i probude pokretačku energiju.
Umjesto uobičajene ubrzane svakodnevice biram usporavanje i polagani ritam, svjesnost u trenutku, koliko god je u mojoj moći.
Obla priča počinje rođenjem moje djevojčice 2016. godine. Ništa me do tada nije toliko preokrenulo u životu, a bome me izokretao. Ta čarobna djevojčica došla je s velikom podukom za mene na ovaj svijet. Protresla je iz mene neke davno zaboravljene osjećaje koje više nisam mogla ignorirati. Jedino je bilo moguće pozabaviti se njima. Tu je krenula priča upoznavanja povezujućeg, prirodnog roditeljstva što je vodilo osobnom razvoju. Zajedno s mojom djecom i ja sam rasla, upoznavala sebe, svoje obrasce fukcioniranja, svoje odnose. Svijet oko mene počeo je poprimati neke nove boje i dimenzije. Bilo me više. I tako sam više mogla dati. Rođenjem svoga sina, ma još u trudnoći sa sjajem u očima promatrajući tu dobru vilu, moju doulu, i sama u srcu postajem doula. Njena nježna podrška i niz edukacija vodila me u tom smijeru nježno, polako i sigurno. Oduvijek osjećam da je usporavanje moj tempo.
Nježno, potiho, ali sigurno već sedam godina aktivno podržavam žene na putu majčinstva.
Tu, među njima, trudnicama, rodiljama, majkama, na izvoru života udišem svakodnevno neki drugi zrak, neku drugu dimenziju, energiju promjene. I sve što ona sa sobom nosi. Ne može se u par riječi opisati što sve proživljava žena kroz tranziciju u majčinstvo. Gledajući i podržavajući ženu koja proživljava veliku životnu promjenu, mijenja kožu, upoznaje i gradi svoj novi identitet, upoznajem dubinu ove životne faze. A put majčinstva sve je samo ne jednostavan i lak. No, zahtjevne stvari i inače su one najljepše i najvrijednije u životu.
Koračajući kroz majčinstvo svima nam je potrebna podrška.
Sjećam se kao jučer što je ta mirna, samouvjerena, stabilna prisutnost jedne nepoznate žene značila za mene. Ni sama nisam mogla vjerovati koliko su mi njena vjera u mene, njena pitanja, njena tišina i svaki ‘a što ti misliš i osjećaš’ približili – mene meni. Ta snaga koju sam dobila zbog ove podrške nešto je što mi je promijenilo život i uopće ne pretjerujem kada to kažem. To je bio počeak mog intenzivnog rada na sebi.
Uhvatila sam se u koštac s dijelovima sebe i svoga života koje sam vješto izbjegavala cijeli svoj život. Imam tu čast da kao majka imam trigera i trigera na dnevnoj i noćnoj bazi :D. Inspiracije mi nikada ne ponestane!
Doula poziv prirodno je zauzeo važno mjesto u mom životu. Kao netko tko sebe smatra samotnjakom ne mogu se načuditi da mi toliko godi i da toliko uživam u radu s ljudima. Biti podrška ženi i mladoj obitelji iznimna je čast.
S pokretom je bilo slično.
Beskrajna znatiženja i želja za učenjem o ženskom tijelu u najčudesnijim njegovim fazama dovela me na edukaciju o pokretu u trudnoći i oporavku od poroda. Ova znanja i prakticiranje istog prvo je rehabitiralo mene samu. Osobno sam se uvjerila u dobrobiti nježnog svjesnog pokreta s namjerom umirenja živčanog sustava da tijelo preko relaksacije dovede do snaženja, pravlne posture i funkcionalnog disanja. Pokret je divan alat doista, kako u trudnoći i oporavku tako i u svakodnevnom životu. Na čovjeka kretanje ima medicinski učinak. Tijelo je stvoreno da se pokreće.
Pokret potiče osjećaj snage, radosti i sreće, nade, spremnosti, uzemljenosti, mira i samopouzdanja, povjerenja. Pokret umiruje nemiran um. Liječi.
Kada sam rodila svoje prvo dijete osjetila sam da mi puno toga u tradicionalnom odgoju ne leži, ne rezonira samnom. Sve te metode, pravila, o spavanju, o dojenju, o nošenju, hranjenju…nekako se kosilo s mojim instinktima i ljubavi za svoje dijete. To me odvelo na put zaranjanja u rani razvoj i njegov utjecaj na život. Mislila sam da ću tako naučiti kako biti dobra mama. No, ovo je bio početak mog puta ka iscjeljenju, mijenjanju obrazaca, krivih uvjerenja, funkcioniranja u odnosima, zauzimanju stava, zauzimanju za sebe.
U biti, naučila sam i osjetila u svome cijelome biću da sam dobra, ne samo kada sam dobro, već u svim svojim najrazličitijim i najčudnjikavijim stanjima.
Vrijedna ljubavi i pažnje, uvijek, kako bih bila bolje. Otkrila sam što biti dobro doista znači.
Spoznala sam neke snage u sebi i oko sebe koje prije nisam primjećivala i sve je vodilo ka osobnom razvoju i tome da danas objedinjujem sva svoja dosada skupljenja znanja, iskustva i vještine i nadograđujem ih školovanjem za psihoterapeuta integrativne tjelesne psihoterapije.
